Divcibare Planinski Visovi – Divčibare leže na nadmorskoj visini od oko 980 metara. Visovi koji okružuju Divčibare, pored toga što ih štite od vetrova, predstavljaju mesta sa kojih se pruža izvanredan vidik, ne samo na delove masiva Maljena i njegovu bližu okolinu, već i na neke udaljenije krajeve Srbije.
Divcibare Planinski Visovi Kraljev Sto – Najviši vrh Maljena (1103 metara)
Najviši vrh Maljena je Kraljev sto (1103 metara). Prema narodnom predanju, najviši maljenski vrh je dobio ime po caru Dušanu. Pre nego što je postao car, Dušan, kralj Srba, zarati sa Mađarima. Došavši sa vojskom iz Prizrena na Maljen, Dušan posla vojsku niz planinu pred neprijatelja, a on sa svojom pratnjom ostade i ulogori se na najvišem vrhu planine. za sve vreme, dok je u kolubarskoj ravnici trajala borba sa Mađarima, Dušan se zadržao na ovom visu i na njemu primio glasnika koji mu je doneo izveštaj o pobedi nad Mađarima.
Pošto je primio izveštaj, Dušan sa svitom siđe u srpsku tvrđavu Belu stenu, koja je ležala na padini Maljena, više sela Krčmara, izvrši smotru svojih trupa i potom se vrati u Prizren. Narod, da bi sačuvao spomen na taj događaj i na dane Dušanovog boravka na Maljenu, daje najvišem maljenskom vrhu ime Kraljev sto. U toku kolubarske bitke, od 16. novembra do 15. decembra 1914. godine, na ovom vrhu, kao i na celoj planini, zbili su se značajni događaji. Još uvek na Kraljevom stolu postoje tragovi borbi, a naročito su očuvani tragovi rovova.
Divcibare Planinski Visovi – Crni Vrh (1098 metara)
Crni vrh (1098 metara) je drugi po visini vrh Maljena. Obrastao najvećim delom gustom crnogoričnom šumom, tamno-zelen, ovaj vis, uzdižući se nad samim Divčibarama, na desnoj obali rečice Crne Kamenice, crni se, naročito u predvečerje, zbog čega je i dobio ime.
Pored toga što se sa ova dva vrha sagledavaju ceo masiv Maljena i obližnja sela, izvanredan je i opgled na druge planinske masive. Sa ovih visova vide se šumadijske planine sve do Kopaonika, kao i Medvednik, Jablanik, Povlen, Sokolske planine, Jelova gora, Zlatibor, Tara, zvezda i Golija.
Planinski Visovi Divcibara – Pogled sa Crnog Vrha Po Lepom Vremenu Sve Do Durmitora
U danima koji osvanu sunčani posle kiša u celoj zemlji, kada u vazduhu nema prašine, sa Crnog vrha je moguće videti i masiv Durmitora. Naći se u ranu zoru na najvišoj tački Crnog vrha predstavlja posebno zadovoljstvo. Kada kosi sunčevi zraci obasjaju ovaj vis, sela na padinama planine još su obavijena noćnom tminom.
Umesto njih se vidi samo jedno nepregledno belo more iz koga, kako dan sve više osvaja, prvo izroni vrh Subjela (924 metara) a zatim ostali visovi. Da bi na kraju rani izletnik okom obuhvatio Tometino polje, Skakavce, Rosiće i Kosjerić. Prijatan grad sa lepom okolinom kroz koji protiče brza planinska reka Skrapež, bogata ribom. Kada se u zvezdanoj noći čovek nađe na Kraljevom stolu, uživa gledajući odblesak svetlosti Beograda na noćnom nebu.
Veliko brdo (1061 metar), sa koga se pruža izvanredan pogled na sela u dolini Kolubare i na deo planina koje se vide i sa Kraljevog stola i Crnog vrha. Ovo mesto veoma je privlačno za izletnike. Pored većeg broja kolubarskih sela, sa Velikog brda se vidi i Mionica.
Varošica sa živopisnom okolinom na padinama Maljena, koju presecaju brze vode reke Ribnice. Čije sastavnice imaju izvorišta na Maljenu. u gustoj bukovoj šumi, prošaranoj jelom, čiji su pojedini primerci izvanredne veličine. Na blagoj padini ovog masiva nalazi se izvor hladne planinske vode Studenac. Voda izvire iz kamena u podnožju bukovog drveta. Privlačno mesto za odmor je i mešovita bukovo-jelova šuma Blagulja, koja se nastavlja na Veliko brdo.

divcibare planinski visovi
Golubac
Golubac (1044 metra), obrastao mešovitom četinarskom i listopadnom šumom. Takođe je maljenski vis sa divnim vidikom. Pogled na sela valjevskog kraja stvara prijatnost izletniku. Jer česta smena pojedinih poljoprivrednih kultura čini pejzaž živopisnim. Nekada su šume ovog visa vrvele od divljih golubova, od kojih je kao uspomena visu ostalo ime.
Visom Stražara Divčibare su podeljene na dva dela: Divčibare u užem smislu i Pitomine. Ovaj vis je dobio ime u doba austrijske administracije u severnoj Srbiji od 1718. do 1739. godine, jer je u to vreme njima išla granica između Austrije i Turske, te je na njemu bila austrijska granična straža. Posada Stražare je bila sastavljena od hajduka, stanovnika okolnih sela (uglavnom iz sela Krčmara). Sa ovog visa vidi se celo divčibarsko polje. Ostali visovi Maljena, veći broj planina i grad Valjevo.
Lep vidik se pruža i sa Velike pleći, koja se u svome centralnom delu uzdiže u obliku kupe, dok posmatrana sa drugih maljenskih visova, liči na ogromnu plećku, što je i uticalo na nastanak imena. Svojstvo vidikovaca imaju i visovi: Vučji mramor, Paljba, Ožanj i drugi.